Natrag Mjere | Testovi

Neželjena komunikacija

Referenca: Tarabić, B.N. (2020). Neželjena komunikacija. Bilješke. Preuzeto -- sa https://assessment.coach/archive/opinion_2020-04-19.php.

Uvodne napomene
1. U nastavku ću kao riječ psihološki sličnog značenja uz riječ "komunikacija" koristiti riječ "odnos".
2. Niti u jednom trenutku se ne osvrćem na situacije promjene komunikacijskih obrazaca i/ili na odnose koji se transformiraju (iz jedne vrste u drugi) - govorim gotovo isključivo o prekidima.
3. Neki od pristupa će se činiti "grubi". To vjerojatno dolazi iz zdrave doze senzibilnosti i poistovjećivanja - nitko od nas ne bi volio da se netko drugi na taj način odnosi prema nama. Ali "teške situacije zahtijevaju teške mjere" te ako i mi ponekad dobijemo svoju dozu "brutalnosti" - vjerojatno smo je zaslužili!

PREKID
PREVENCIJA - IZBJEGAVNJE NEŽELJENE KOMUNIKACIJE
KURACIJA - PREKID VEĆ OSTVARENE - NEŽELJENE-KOMUNIKACIJE

PREKID
Kako testirati je li možda vrijeme za prekidom ili modifikacijom komunikacije? Možete se zapitati sljedeće: "Kada bi s tom osobom nastavila/o komunicirati na ovaj način i ovim intenzitetom narednih 5 godina, bi li to bilo nešto što bi mi odgovaralo?". Ako je odgovor na ovo pitanje "Ne" - promijenite način komunikacije i smanjiti njezin intenzitet ili je skroz prekinite.

Kao i kod većine toga u životu što se odradi polovično (nedovoljno dobro), najgori su krnji prekidi. To zapravo i nisu prekidi, jer i dalje pristajemo na povremenu komunikaciju. Ovdje ne mislim na održavanje komunikacije/odnosa koje se odvija pod utjecajem neke vrste prijetnje (v. Kazneni zakon čl. 139)1). Krnji prekidi i u "svakodnevnom" kontekstu rezultiraju dodatnim, dovoljnim komplikacijama. Osim što nikome (ili barem drugoj strani) nije jasno postoji li i dalje dobrovoljni odnos ili ne, već i to što popuštamo na dosađivanje i upornost je nešto što ne bi trebali raditi (zbog sebe i zbog drugih). Svaki put kada popustimo i komuniciramo s osobom - bilo koji odgovor, bilo koji - osobi dajemo nagradu za takvo ponašanje i šaljemo joj poruku - ako tako nastaviš kad-tad ćeš dobiti što želiš. I to je istina, ona će uistinu dobiti što želi, a vi ćete dobiti dosađivanje koje sami potičete;). Kao što "zločesti" klinici svojim ponašanjem nerijetko samo traže pažnju, tako i dosadni i uporni komunikatori samo žele komunicirati. Kod klinaca je "zločesto" ponašanje vrlo vjerojatno jedino za što su od bitnih im osoba dobivali pažnju pa su implicitno takvo ponašanje usvojili kao strategiju za dobivanjem barem neke vrste pažnje, a kod ovih drugih vi potvrđujete da je dosađivanje i upornost efikasno sredstvo do komunikacije s vama - a vjerojatno i drugima. Nemojte si to raditi:).

Odluka o prekidu treba biti čvrsta i konačna, a prekid mora biti: najavljen, ne smije/nema potrebe da bude grub, ne smije biti "kompromisnih" rješenja, prijelaznih razdoblja i si. Prekid je samo onda kada je jasan i potpun. Idealno bi bilo da osobi eksplicitno (izravno) kažete da ne želite s njom više komunicirati, pogotovo ako sve skupa eskalira na razinu nametljivog ponašanjima (v. Kazneni zakon, čl. 140). U takvim situacijama obavezno potražite psihološku pomoć i pravnu zaštitu.

KONTEKST
Ugrubo se možemo osvrnuti na dva pristupa:
a) prevencija - komunikacija još nije ostvarena;
b) kuracija - komunikacija je već ostvarena.

PREVENCIJA - IZBJEGAVNJE NEŽELJENE KOMUNIKACIJE
Nastojte se uopće ne dati navući da iz "pristojnosti" krenete komunicirati s konkretnim osobama ili "profilima" osoba za koje od unaprijed znate da s njima ne želite ostvariti prijateljski ili poznanički odnos. Postoje osobe koje su nametljive, ljepljive i koje samo čekaju iduću žrtvu. Ovakvi susreti predstavljaju izbor između toga hoćete li biti pristojni i postati njihova iduća žrtva ili ćete izdržati taj trenutak neugode i obraniti se od njihovog napada/zasjede.

Koji su uopće mogući pristupi ovakvim situacijama? Smjer pogleda je iskaz interesa (o tome ćemo neki drugi put). Ako se želite "obraniti" od nametljive druge strane i niste se u mogućnosti od nje fizički udaljiti, za početak nemojte u nju uopće izravno gledati, čak i ako s njom razgovarate - tretirajte je kao da ne postoji. Na pitanja općeg karaktera koja vam postavi odgovarajte vrlo kratko: "Ne znam", "Da", "Ne"; a na osobna pitanja budite maksimalno neodređeni: "Možda", "Svašta", "Kako-kada", itd. i nikad, NIKAD, ne postavljajte povratna pitanja. Držite se na granici ljubaznosti tako da vas nitko ne može optužiti da ste grubi ili bezobrazni, a istovremeno nemojte iskazivati ni trunku interesa za temu i/ili osobu.

Ako je riječ o susretu jedan na jedan, svakako iskoristite prvu mogućnost ili je pokušajte stvoriti, da se fizički maknete iz dane situacije, pogotovo ako često susrećete osobu - svojim bijegom si činite dugoročnu uslugu, dajte priliku napadaču da nađe neku drugu, slabiju žrtvu. Nemojte si utvarati da ste "posebni" - i da vas je osoba izabrala zbog nekih vaših pozitivnih osobina, takve će se osobe zalijepiti za bilo koga dostupnog. Eventualno možda djelujete kao dovoljno "laka" žrtva. Ako iz situacije ne možete pobjeći jer se nalazite u društvu, osobu samo ignorirajte i besramno započnite razgovor s nekim drugim… Ima i onih koji će osobi otvoreno reći da s njom ne žele komunicirati - većina nas ipak nije toliko snažna, uostalom, oni koji jesu, oni ovo vjerojatno niti ne čitaju - nemaju ovakvih problema :).

KURACIJA - PREKID VEĆ OSTVARENE - NEŽELJENE-KOMUNIKACIJE
Situacija je puno teža ako smo s nekom osobom već ušli u odnos u koji nismo željeli ili je neki već postojeći odnos došao do svog (za nas) završetka. U oba slučaja, čak i kada je riječ o minimalnom kontaktu (komunikaciji), jedan od prvih znakova da nešto nije uredu je pojavljivanje osjećaja odbojnosti koji može ići do te mjere da bi kod fizičkih susreta i/ili digitalne komunikacije s osobom od nje najradije "pobjegli", a sve skupa može biti popraćeno i osjećajem gađenja. Ono što treba imati na umu je činjenica da je odnos već ostvaren, što je samo po sebi jedna od instanci implicitnog društvenog ugovora (v. story/post: ljubav), a uz koji se vežu određena očekivanja, ako ništa drugo kontinuitet i stabilnost odnosa, kakav god da taj odnos je. To je razlog zašto će druga strana negodovati i iskazivati otpor čim osjeti da ne dobiva ono na što je navikla - kršimo potpisani ugovor!

Načina rješavanja ovakvih "sporova" ima puno, osvrnut ću se na dva.
1. Ako smo svjesno ušli u odnos za koji smo od početka znali da nije nešto što će potrajati duži vremenski period.
Odgovornost prema sebi: Tu je važno da preuzmemo svoj dio odgovornosti za to što smo i sebe i drugu osobu doveli u ovakvu situaciju iako nam je "unutarnji glas" možda rekao: "Nemoj"; nismo bili iskreni i nismo iskazali poštovanje (ni prema sebi ni prema drugoj osobi) i ušli smo u odnos. Preuzimanje odgovornosti i prekidanje ovakvih odnosa se odvija tako da na maksimalno pristojan način osobi damo do znanja da smo se ponijeli neodgovorno i da nam je žao, ali da taj odnos nije nešto što želimo dalje graditi i da ga tom prilikom prekidamo.

Odgovornost prema drugoj osobi: U svakom odnosu koji nije željen, a toga smo svjesni, imamo odgovornost prema sebi ali i prema drugoj strani biti oko toga eksplicitni - posebice ako druga strana iskazuje namjeru da budemo prijatelji ili nešto više… Postoje brojni razlozi, manje ili više moralni / patološki / životno uvjetovani, itd. zbog kojih ljudi ostaju u neželjenim odnosima. No, jedan od razloga koje svatko od nas može izbjeći je da odnos s nekim održavamo iz sažaljenja. U odnosima iz sažaljenja osobi dajemo lažnu nadu. lako se u tim odnosima možda ponekad osjećamo kao heroji ("mučenici") ili žrtve, zapravo smo zlostavljači dobrih namjera (v. put do pakla). Zato što nemamo snage/hrabrosti prekinuti odnos, umjesto da drugu osobu "oslobodimo" i potaknemo je da potraži i uđe u odnos s osobama koji će joj biti pravi prijatelji - ne dajući joj potpunu i točnu informaciju (da odnosa uopće nema) - držimo je zarobljenu u laži. Nekada se ti odnosi, kada ih više jednostavno nemamo snage održavati, hlade mjesecima i godinama, pri čemu postajemo sve više ljuti, neugodni i grubi u komunikaciji - jer odnos nikako da se sam od sebe prekine. Pritom druga osoba pati, ponekad uopće ne shvaćajući što se događa, misleći da s njom nešto nije u redu i umjesto da joj odnos s drugima bude podrška, ona s nama uopće ne može ostvariti jedan od najvažnijih faktora psihološke stabilnosti - odnos. Takvim ponašanjem aktivno narušavamo mentalno zdravlje druge osobe - psihološki je zlostavljamo. Kako prekinuti takve odnose? Za početak je važno da prepoznate nalazite li se u takvom odnosu, a kako ga prekinuti je već tema za razgovor - a ovisi o tome koliko ste već sve skupa zakomplicirali…

2. Ako je došlo do promjene postojećeg komunikacijskog obrasca/ odnosa i on je iz željenog prešao u neželjeni eksplicitno (izravno) osobi recite da osjećate da se komunikacijski obrazac/odnos promijenio i da više ne predstavlja nešto što vam odgovara te da želite prekid odnosa.

Ako ste osobi eksplicitno rekli da želite prekinuti komunikaciju / odnos, a ona to ne bude poštivala te postane prijeteća ili nametljiva, upozorite je na ranije navedene odredbe Kaznenog zakona.

Literatura:
  • Hrvatski Sabor. (2020). Kazneni zakon. Narodne Novine, (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19).