Natrag Mjere | Testovi

Mladi koji su nezaposleni i nisu u sustavu obrazovanja (NEETs)

Referenca: Tarabić, B.N. (2018). Mladi koji su nezaposleni i nisu u sustavu obrazovanja (NEETs). Panel rasprava. Zagreb: Ministarstva rada i mirovinskog sustava i Europska Komisija. Preuzeto -- sa https://assessment.coach/archive/opinion_2018-06-14.php.

14. lipnja 2018. sam sudjelovao na panelu u organizaciji Ministarstva rada i mirovinskog sustava i Europske Komisije, a na temu identifikacije i praćenja mladih koji su nezaposleni i nisu u sustavu obrazovanja (u dobi od 15 do 29 godina). Većina razgovora je bila usmjerena na način prikupljanja informacija i povezivanja sustava, a moja je uloga bila ukazati na mogućnosti koje nam takve informacije otvaraju.

Tako sam predložio da se pri korištenju prikupljenih informacija osvrne na dvije skupine mladih, one koji imaju završenu: a) osnovu i/ili srednju školu; i one koji su završili b) fakultet. Ove dvije skupine nezaposlenih često kao zajedničku karakteristiku imaju nisko samo-poštovanje, ne postojeći sustav institucionalne i među-vršnjačke podrške – tj. manjak osjećaja sigurnosti i pripadanja te posljedično nisku razinu samo-efikasnosti (uvjerenja da svojim trudom i angažmanom mogu ostvariti željene ciljeve i/ili učiniti bitne promjene u svom životu).

Prva skupina (osnovna i srednja škola) se dodatno susreću sa izazovima razvoja modernih tehnologija i automatizacije jednostavnih poslova čime njihove kompetencije postaju manje tražene (jer ih zamjenjuju strojevi, a koji su istovremeno sve kompleksniji za upravljanje i održavanje te kao takvi zahtjevaju rukovanje od strane osoba viših kvalifikacija), a i postojeći poslovi se naglo usložnjavaju (osoba mora istovremeno biti "komunikator, prodavač, manager", itd.).

Tek manji dio njih će biti moguće uspješno prekvalificirati te stoga u budućnosti potencijalno prijeti velik gubitak radnih mjesta, stoga se treba pristupiti pronalaženju načina kako ih integrirati u društvo, a preko njihove integracije u društvo osmisliti i nova radna mjesta koja će odgovrati na one potrebe društva, a koje ne mogu biti odgovorene putem informatizacije i automatizacije procsa, tj. otvoriti nove prilike za zapošljavanje (primarno poslovi koji uključuju "ljudski kontakt", poput brige za starije, aktivnosti koje uključuju ispunjavanje slobodnog vremena djece i mladih, društveno koristan rad itd.).

S druge strane onima koji imaju završene fakultete treba omogućiti stjecanje radnog iskustva i razvijati njihove samo-prezentacijske vještine čineći ih aktivnim sudionicima u procesu svog zapošljavanja, samo-oglašavanja, ali i osmišljavanja vlastitih radnih mjesta (poduzetništvo).

Sve skupa treba na umu imati važnost integriranja pojedinca u zajednicu (osjećaj pripadnosti), jer jedino se kroz razvijanje osjećaja pripadanja može spriječiti odljev radne snage i mozgova, a što se i u istraživanju koje smo 2017. proveli na području Bjelovarsko-bilogorske županije na 499 sudionika u dobi od 15 do 30 godina pokazalo kao jako bitan i zabrinjavajući pokazatelj (Tarabić, Herceg, Šopar, 2017).

Informacije koje se o ovoj skupini mladih prikupljaju mogu imati veliku važnost (preko pravilne stratifikacije po regijama i osobnim karakteristikama) u kreiranju poticaja i programa koji će pomoći integraciju pojedinca, osmišljavanje novih zanimanja i adekvatnu alokaciju sredstava te u krajnjoj liniji praćenje uspješnosti tih programa. (14. lipnja 2018., izmjene 22. kolovoza 2018.)