Natrag Mjere | Testovi

Prijedlog postupanja u slučajevima iskazivanja suicidalnih ponašanja i ideacija

Referenca: Tarabić, B. N. (2022). Prijedlog postupanja u slučajevima iskazivanja suicidalnih ponašanja i ideacija.

Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (NN 76/14)

Suicid (ugroza vlastitog života) se smatra hitnim slučajem, pogotovo ako je riječ o "ozbiljnom" i izravnom ugrožavanju vlastitog života ili sigurnosti. U takvim će slučajevima osoba biti prisilno primljena u psihijatrijsku ustanovu (čl.3. st.1. al.10.) te će sukladno odluci psihijatra biti ili puštena ili prisilno zadržana u psihijatrijskoj ustanovi (čl.3. st.1. al.12., čl.27. st.1.).

Odluku o zadržavanju osobe donosi psihijatar, a odluku o primanju/upućivanju osobe u psihijatrijsku ustanovu doktor medicine (čl. 28.). Iz ovoga proizlazi da niti jedna druga pravna ili fizička osoba nije pred Zakonom mjerodavna za procjenu "ozbiljnosti namjere počinjenja suicida", tj. odlučivanje o upućivanju (osim doktora medicine) i primanju/zadržavanju (osim psihijatra) osobe u psihijatrijsku ustanovu i u to se ne bi trebala uključivati, već bi o iskazanoj namjeri suicida treba obavijestiti hitnu medicinsku pomoć gdje je u smjeni uvijek doktor medicine, a ponekad i specijalist - psihijatar koji su jedini ovlašteni donijeti odluku o daljnjem postupanju.

Policija sukladno Zakonu postupa tek po uputnici doktora medicine ili bez nje u osobito hitnim slučajevima (čl. 28. st. 3. i 4.).


Postupanje:
1. Svaku izrečenu namjeru počinjenja suicida ili pokušaj suicida shvatiti ozbiljno.
2. Ne stručne osobe ne smiju ulaziti u ulaziti procjenu opasnosti od počinjenja suicida;
3. Na bilo kakvu naznaku ugroza života ili sigurnosti druge osobe bez odgode kontaktirati nadležnu službu: hitnu medicinsku pomoć, tel. 194; a koja će potom postupiti sukladno pravilima struke;
4. Iznijeti nadležnoj službi sve osobne informacije o predmetnoj osobi (npr. trenutna lokacija osobe – ako je poznata; broj mobilnog telefona, kućna adresa, kontakt podatci kontakt osobe i sl.);
5. Informirati nadležnu službu da pozivatelj nije doktor medicine i da nije kompetentan i zakonski ne smije raditi procjenu ozbiljnosti situacije;
6. Upozoriti nadležnu službu da onaj koji postupa (pozivatelj) vodi zabilješku o postupanju;
7. Po završetku razgovora načiniti zabilješku koja sadržava: opis situacije, opis tijeka postupanja, datum i vrijeme kontaktiranja nadležne službe te sadržaj razgovora s nadležnom službom;
8. Stati s daljnjim postupanjem po predmetnom pitanju – ne tražiti povratnih informacija ili obavijesti niti od nadležne službe niti od osobe za koju je iskazivala suicidalna ponašanja ili ideacije.